Divljač je za lovstvo prirodni izvor djelatnosti, bez obzira koje pobude su preovlađujuće. Divljač kao prirodno bogatstvo ulješava našu okolinu, ona je biloško nasljedstvo kojim raspolažemo, ukras i izgled našeg staništa, kao i mogućnost da je kasnije koristimo, radi razonode i aktivnog odmora u prirodi.

Prirodni izvori dobara moraju se zaštiti, prirodna bogatstva moraju se čuvati. Lovstvo je ekološka disciplina, koja se bavi živim bićima, proučava odnose između bića i njihove okoline, tako što vrše istraživanja dejstava: okoline na živa bića, dodira i socijalnih uzajamnih odnosa, istražuje okolinu i stanište.

Da bi jedna populacija mogla postojati ona mora imati biološku samostalnost. Ekološku strukturu jedne populacije pod određenim uslovima odlikuje: brojnost (gustina), prostorni raspored (teritorija), odnos polova, starosna struktura, unutrašnje i međupopulacione veze, stadno porodično ustrojstvo, natčinjenost i potčinjenost. Svaki dio ekološke strukture populacije je podjednako važan i svaki poremećaj bilo koje od njih dovodi do gubitka biološke postojanosti.

Uzgajaliste jelena lopatara

Uzgajalište jelena lopatara

Posjeta Dakana Sumarskog fakulteta u Sarajevu uzgajalistu jelena lopatara

Posjeta Dekana Šumarskog fakulteta sa kolegijem iz Njemačke uzgajalištu jelena lopatara                

Historijat nastanka posebnog lovišta "Igman-Bjelašnica"

Od 1893. godine, za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, formirano je zaštićeno lovno područje "Bjelašnica", koje je obuhvatalo prostore: Bjelašnice, Preslice, Igmana, Korče, Pazarića, Hrasnice, Dubravica i Presjenice sa površinom od 41.453 ha. Poslije Prvog svjetskog rata, za vrijeme vladavine Kraljevine Jugoslavije, bilo je proglašeno reprezentativnim lovištem (Kraljevskim), predpostavlja se u istim granicama. U to vrijeme na Igmanu je bilo uzgajalište srebrnih lisica.

Poslije Drugog svjetskog rata površinom sadašnjg lovišta "Igman-Bjelašnica" je gazdovalo društvo koje se zvalo Sresko lovačko društvo i to do 1948. godine kada se osniva Fakultetsko ogledno dobro "Igman" koje je istovremeno i lovište. Ovo lovište je zauzimalo površinu sadašnje gospodarske jedinice "Igman". Ostalim površinama sadašnjeg lovišta "Igman-Bjelašnica" je idalje gazdovalo Sresko lovačko društvo Sarajevo. Tako je bilo sve do 1958. godine kada je taj prostor ušao u sastav lovišta "Treskavica". Godine 1962. taj prostor (dio gospodarske jedinice "Mehina Luka-Tmor" i "Zujevina") je pripao lovištu "Igman".

Procesom integracije koja je započela 1968. godine Fakultetsko šumsko ogledno dobro "Igman" pripojeno je ŠIP "Jahorina" Pale koja je preuzela gazdovanje nad lovištem. Reorganizacijom u okviru "ŠIPAD-a" gazdovanje nad lovištem preuzima OOUR Šumarstvo "Igman" Hadžići sve do 1992. godine i pčetka ratnih dejstava.

Za vrijeme ratnog predioda, od 1992. do 1995. godine, prostor ovog lovišta je bio poprište ratnih dejstava gdje je vršen nekontrolisan lov, posebno srneće divljači što je dovelo do znatnog smanjenja brojnog stanja i biološkog opstanka.

Od 1995. godine do mjeseca Februara 2000. godine lovištem je gazdovalo DD Šumarstvo "Igman" Hadžići a od mjeseca Marta iste godine formira se KJP "Sarajevo-šume" i nastavlja gazdovati ovim lovištem.

Uzgoj jelena lopatara (Dama dama L.)

Veliki tetrijeb (Tetrao ullogarus – Linne)


 Jaja velikog tetrijeba

Stanište velikog tetrijeba

Lovišta

Lovište Bjelašnica

Lovište Treskavica

Medvjed (Ursus arctos)

 

Vuk (Lupus canis)

Srndać (Capreolus capreolus)

Lisica (Vulpes chama)

Evropski zec (Lepus europaeus)

Divlja svinja (Sus scrofa)

 

 

KJP "Sarajevo-šume" d.o.o. SarajevoMaršala Tita 7/II, 71000 SarajevoTel/Fax: +387 33 219 172E:  This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

facebook-icon-with-green-background-56png-3 email-icon